30 masaža srca za 30 Titovih brionskih godina

 

U ruke mi je doša autobiografski libar Paula Kupelwiesera „Iz sjećanja starog Austrijanca“. Redak po redak upijam viziju staroga gospodina i već sam s famejom na brodu Veli Brijun na putu za Brijune. Naziv otočja Brioni ili Brijuni je riješen prema naputku jezikoslovca prof.dr. Josipa Sulića prema kojemu su i jedan i drugi „činjenica povijesti i tradicije“ te jednako vrijedni. „Sad smo u Fažanskom kanalu. Pokazuju se Brijuni, Kupelwieserovo carstvo.“, započinje predgovor riječima Hermana Bahra, Kupelwieserovog suvremenika. Otoci su smatrani ishodištem malarije koji okužuju sve. Austro-Ugarski su generali znali govoriti: „Ti prokleti Brijuni, s malarijom!“. Vizija jednog čovjeka, starog Austrijskog gospodina Kupelwiesera promijenila je sve. Kada je 15. kolovoza 1893. kupio otočje za 75.000 guldena, smatrali su ga ludim i njegovu viziju pretvaranja otočja u rajski vrt nemogućom. Malarija je iskorijenjena uz pomoć dr. Roberta Kocha. Dr.Koch je važna ličnost u povijesti medicine -  mikroskopom je prvi opisao uzročnika tuberkuloze koji je po njemu nazvan „Kochov bacil“. Bilo je to revolucionarno otkriće u borbi protiv jedne od najopasnijih bolesti 19-tog stoljeća. Ispitivao je i malariju i dokazao da su uzročnici zaraznih bolesti živi mikrobi radi čega je 1905-te nagrađen Nobelovom nagradom za medicinu. Po uklanjanju malarije, otok je pošumljen znanjem i radom Alojza Čufara, šumarskog stručnjaka iz Labina. Puno godina kasnije, otoke je zavoljela jedna još poznatija ličnost; Josip Broz Tito. Ulazimo u muzej na Brijunima. Velika Titova slika i natpis koji se itekako nadovezuje na Kupelwieserovu viziju: „ Živjeti znači stvaralački se ugraditi u vrijeme i prostor u kojemu živiš“. Raspala se Austro-Ugarska i želja Kupelwiesera da bude pokopan u obiteljskoj grobnici na otoku nije uslišena. Obiteljska grobnica u kojoj počivaju supruga i sin gospodina Paula je i dalje ovdje. Vidikovac je to s pogledom na more i otoke.

S famejon san sidija u restoranu hotela i užina sa svin guštima: juha ud ribe, salata ud tune, sardoni. Za glavni iliš šinjorina – škarpina, a za pijaću malvaziju i bukaleta vode iz špine. Guštoži iliš se doima kako mala Lukulova gozba, kako banket rimskega ljetnikovca iz vale Verige, kad je doteka recepcioner i donija glas da mrtav čovik leži na plaži. „Mrtav čovik na plaži“, anka u vrime takovega iliša, anka na samen koncu lita je zazvučalo napro hitno! Sili smo u elektromobil i krenuli.  

Utopljenik je čovjek koji se akutno guši u vodi uz prisustvo vode morske ili slatke u dišnim putevima. Prisustvo vode onemogućava ulazak kisika u pluća i razmjenu plinova u plućima tj. obogaćivanje krvi kisikom. Utopljenik u konačnici umire zbog manjka kisika ili hipoksije. Vidimo li da se čovjek utapa, najprije je potrebno glasno pozvati pomoć. Čak i kada nema spasioca u blizini, lakše ćemo uz nečiju asistenciju izvuči čovjeka iz vode. Valja ostati miran u svakom slučaju i pozvati hitnu pomoć biranjem 112. Pokušajte dozvati unesrećenog i kazati mu da dolazite prema njemu. Utopljenik reagira panično, pokušavajući se spasiti on spasioca hvata oko vrata i povlači ga pod vodu. Kada god je moguće pokušajte izbjeći ulazak u more. U spašavanju koristite štap, komad odjeće ili konop ako ste blizu kopna, brodicu ako je unesrećeni udaljen. Ako nikako ne možete izbjeći ulazak u vodu koristite bove i/ili spasilačke balone.Utopljeniku treba prići s leđa i obujmiti ga ispod pazuha. Ukoliko je snažan, mora ga se pustiti da se izmori i tek tada započeti sa spašavanjem. Dolaskom na terra fermu provjerite stanje svijesti dozivanjem i nježnim potresanjem ramena: „Jeste li dobro?!“. Potom provjerite disanje naslanjajući dlan na nos i usta utopljenika. Gledajte, slušajte, osjećajte na svojem licu je li diše – ne dulje od 10 sekundi. Svako nenormalno disanje: dahtanje, hvatanje zraka, gušenje, teško disanje smatra se nenormalnim disanjem što je znak srčanog zastoja i zahtijeva započinjanje vanjske masaže prsišta. Važno je započeti s masažom srca odmah, neovisno o trajanju utapanja, čak i kod utopljenika koji su i preko 30minuta u vodi. Masaže prsišta neka su visoke kvalitete: postavljanjem dlanova na donju polovicu prsne kosti, u samo središte prsa, laktova ispruženih potiskujte prsnu kost 5 – 6 cm u dubinu, energično i snažno, 100 – 120 puta u minuti, dopustite ponovno širenje prsišta prije sljedećeg pritiska i nemojte gubiti kontakt svojih ruku s prsištem. Nemojte  prekidati masažu. Ovdje ne treba paziti na popratne ozljede – upravo utopljeniku spašavate život. S masažom srca i umjetnim disanjem nastavljate dok pacijent spontano ne prodiše ili do dolaska liječnika. Pacijent koji ne diše poprima ljubičastu boju koja postepeno nestaje kako postupak oživljavanja napreduje. Kada kisik ponovo počinje kolati krvnim žilama, tada i boja kože postaje rumenija. Utopljenik će sada početi povraćati vodu iz gornjih dišnih puteva i želuca poput pjene.

Pacijent je oživiljen, prebačen na gliser te za manje od 5 minuta bili već na molu u Fažani gdje ga je preuzela pulska hitna. Kao u američkim filmovima, brzo i efikasno, fala izvrsnom Brijunskom timu! Nadzorna služba, ugostiteljska služba, vatrogasci tj. kompletan tim djelatnika Brijuna odreagirao je ustrojeno, izvrsno, a čovjeku je time spašen život. 

Brijunsko je otočje neraskidivo vezano i uz ime Tita. Prvi je put Tito 1949-te primio jednu delegaciju na ovom otočju. Sve do 1979. kada je posljednji put boravio na otocima, 30 su godina Brijuni bili Titova službena rezidencija. Da ponovimo: ukoliko naiđete na unesrećenog koji je bez svijesti i ne diše, neophodno je odmah započeti s masažom srca 30x te potom 2 upuha zraka u pluća. Ili, da laglje zapametite: započeti vajka z 30 masaža srca za 30 brionskih lita druga Tita!

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 14.09.2014