Gljive, tenis i ortopedija  

 

 Vržmo da je finija prvi game. Tenisači se razdvajaju i odlaze s terena prema klupicama, prolaze jedan pored drugoga, u sebi mrmljaju  pokoju psovku te sjedaju na klupu. Prvi iz torbe vadi bananu, a drugi vržmo, grljke (šampinjone). Zašto to rade i tko je od njih u pravu.

 U toku fizičkog napora potrebna je nadoknada energije i minerala. Usporedimo li samo mineralne sastojke u 100g tvari šampinjona  (željezo 0.5mg, Mg 9mg, P 86mg, K 318mg, Na 3mg, Zn 0.52mg) i 100g banane (željezo 0.26mg, Mg 27mg, P 22mg, K 358mg, Na  1mg, Zn 0.15mg) i jedan i drugi su u pravu. Banana ima značajno veću kalorijsku vrijednost od šampinjona (89 kcal : 22 kcal) te je  sportaš koji jede bananu svakako u prednosti.

 Banane nismo u prilici, ali gljive zato moremo brati. Počeja je štajun pobiranja šumskih plodova. Vajk je lipo poj u bošku, trenutno su  gljive u điru. Vjerovatno naš najveći gljivarski stručnjak je Romano Božac. Rođeni bezak, marljivi Žminjac, godinama je sakupljao i  vrijedno bilježio znanje o tom „šumskom mesu“ ili gljivama. Učenik poljoprivredne škole u Poreču, potom i Agronomskog fakulteta u  Zagrebu, doktorirao je 1980-te je tijekom karijere na Sveučilištu stekao naslov profesora u trajnom zvanju. Jedan vridni, škrbni i zaslužni  istrijan. Bravo naši stari - samo naprid naši mlajži!

Kada kretenete u bošku, ubučite se kako rabi. Jaketa, eventualno klobuk, brageše i pastoli. Pravi pastoli su važni! Cipele moraju biti čvrste što znači čvrstog đona izvana, mekanog uloška iznutra. Šuma nije savršeno ravna, kras naš pogotovo te se tijekom hoda mijenjaju uporišta za stopalo od toga da smo punim stopalom naslonjeni na podlogu, do toga da nam je podloga tek vršak kamena ili stijene. Đon mora biti dovoljno tvrd da zadrži oblik, da se ne uvije prilikom opterećenja na vršak kamena te da ga pravilno rasporedi na cijelo stopalo. Površina đona cipele mora biti neravna ili protuklizna. Cipela iznutra, a posebice đon mora biti mekan. Očekuje se dugotrajno pješačenje te ćemo na taj način kompenzirati tvrdoću cipele. U protivnom vrlo lako dolazi do nekog od sindroma prenaprezanja u stopalu poput plantarnog fasciitisa ili pak upale neke druge tetive u stopalu. Govori mi naš susjed Danko da mu nakon gljivarenja otekne gležanj s vanjske strane. Vjerovatno je riječ upravo o upali tetiva s vanjske strane stopala, a jedan od uzroka može biti i neadekvatna obuća uslijed dugotrajnog pješačenja. Materijal od kojega je napravljena cipela za šumu ili kamenjar mora biti od čvrstog i vodonepropusnog materijala. Izuzetno je neugodan, a i pogoduje oštećenjima kože stopala hod u vlažnoj obući. Poželjno je nadalje da visina cipele prelazi razinu gležnja. Kod nenadanih poskliznuća, odrona kamena ili drugih iznenadnih gubitaka uporišta, cipela će pomoći da se gležanj ne iskrene. Sezonom inzenzivnijih boravka, šetnji u prirodi, počinje nama ortopedima i traumatolozima sezona intenzivnijeg operiranja. Načešći prijelom kojeg tada operiramo je upravo prijelom gležnja. Ako se i dogodi kakva intenzivnija ozljeda gležnja ne treba paničariti. Pokušajte se dovući do automobila i dovesti doma. Nogu stavite na povišeno, led u najlon, suhu kuhinjsku krpu na gležanj i tako hladite 20-30min. Ako bolovi i dalje ne prestaju tada je potreban rtg i pregled liječnika. Donese li se odluka o operaciji i dalje nije riječ o posebno hitnom stanju. Ukoliko se gležanj ne operira unutar nekoliko sati, otok postane prevelik te će operacija uslijediti za 7 dana ili kada otok dovoljno splasne da se rubovi rane nakon operacije mogu slobodno i bez napetosti zatvoriti. Rezultati takvih operacija su uglavnom dobri, ali ovise o razini ozljede. Sama ozljeda najčešće determinira i ishod liječenja. Ukoliko je u trenutku ozljede došlo do značajnog oštećenja zglobnih ploha i hrskavice, rezultat će liječenja biti lošiji. Ukoliko je riječ o otvorenom prijelomu, rubovi kosti su eksponirani zraku, tlu, asfaltu, kamenu, lišću itd., rana se smatra primarno zagađenom. Zakomplicira li se takav prijelom potom i infekcijom – rezultat će liječenja biti lošiji. Sve zajedno neka vas ne obeshrabruje. Boravak na otvorenom, u boški, na krasu, u jami, na gromačami, u kampanji, brajdama, na stinah ili kadi god druderi je za zaželiti. Ki ni kapac, neka ji banane.

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 05.10.2014