Kako pomladiti zglob -  rješenja iz krvi!

Kad na istrijansken jaziku napišete ča god u google tražilicu; naj već boti niš ne zajde van. Mrež milijuni, bilijuni, trilijuni besid na internetu, komoć ča, eli niš se ne najde. Štešo vajk provivan. Za une ki nisu znali, ima jedan mali kantunić, škojić, otročić, kuščić našega jazika na toj globalnoj platformi – Istarski rječnik s krilaticom: „kako su stari živili delali govorili, mlaži se domišljaju, a najmlaži neka – neka znaju“. Eko ča mi je hitilo van za hrskavicu: hrustavica, haršćavica, pičurka. Pičurka me iznenadila, ali vjerujem da je sličnost bijele, glatke i sjajne površine hrskavice bila razlog takvom nazivu. Glatka, tvrdo elastična i sjajna je površina zdrave hrskavice u ljudskim zglobovima. Građena je poput mreže vlakana, rastera unutar kojeg su hidrofilne molekule. Termin hidrofilne označava molekule koje imaju sklonost nakupljanja vode. Hidrofilne molekule tako nakupljaju vodu i šire se, a mreža vlakana ne dozvoljava njihovo širenje. Na taj se način razvija jedan hidrostatski sustav u kojemu su napete molekule s nakupljenom vodom unutar mreže vlakana. Sustav je minimalno stlačiv i djeluje kao izvrstan amortizer koji podnosi opterećenje zgloba. Površina hrskavice je idealno glatka, blago lubrificirana te osim što podnosi opterećenje, omogućava glatko i nečujno klizanje zglobnih površina jedne u odnosu na drugu. Ozljede hrskavice su ozbiljna stanja, dobrim dijelom i konačna stanja jer su mogućnosti našeg liječenja hrskavičnih ozljeda ograničene.

Zglobovi su presvučeni slojem hrskavice koja je ključna struktura zdravog zgloba. Zdrava hrskavica znači zdrav zglob, nezdrava hrskavica označava starenje zgloba. Hrskavica je sloj tkiva koji je u kuku debeo tek 2-3mm, u koljenu maksimalno 5mm, u gležnju 3mm. Radi biomehanike ljudskog tijela, sustava poluga kostiju te vlaka muskulature, u kuku npr.,  dva milimetra tkiva hrskavice izdržava četverostruku do peterostruku težinu cijelog tijela! Kod čovjeka prosječne težine od 80kg, opterećenje na kuk je barem 400kg i to sve izdržava sloj tkiva debeo 2mm. Takav materijal industrija još nije izmislila!  Dakle prave supstitucije hrskavice nema. Na brzinu bi mogli zaključiti da je priroda savršena te da ju zbog toga ne možemo slijediti. Istina je nadalje da u mnogočemu nastojimo oponašati prirodu. Kako je rekao Tesla; pogledajmo kako je to priroda riješila! Djelomično je to točno jer prirodu oponašamo ne iz razloga što je ona savršena već iz razloga što često puta ne znamo bolje. Priroda nije savršena. Ili je pak savršena u svojoj nesavršenosti. Vjerujemo li u Darwinovu teoriju evolucije, dvije su osnovne premise: prvo – evolucija je slijepa, drugo – princip odabira je „princip dovoljno dobroga“ tj. dovoljno dobro da stvori potomstvo. Sve što se nakon toga dogodi više nema evolucijsku kontrolu – potomstvo navedene jedinke je već stvoreno. Princip savršenosti nije uključen u teoriju.

Ako govorimo o ozljedama hrskavice, npr. u mladih ljudi gdje je većina hrskavice zdrava, principi liječenja su drugačiji od situacija u kojima je zglobna hrskavica degenerirana tj difuzno promijenjena kao u starijih. U prvom slučaju imamo ograničeni areal oštećene hrskavice. Neka je oštećenje IV stupnja tj. hrskavice nema i  ostala je eksponirana podležeća kost (subhondralna kost) u arealu veličine kovanice 2 kune. Takvu ćemo leziju tretirati nečim što je prije više godina bila jedna vrijedna evolucija u ortopediji , a to je princip mikrofraktura. Svakih 5mm probušiti ćemo subhondralnu kost u oštećenom arealu te na taj način dobiti krvarenje iz subhondralne kosti. Ta će se krv u takvom ambijentu zgloba i okolne hrskavice pretvoriti u tkivo vrlo slično pravoj hrskavici no nešto drugačije strukture i drugačije čvrstoće. Nazivamo ju vezivna hrskavica. To je najbolje što znamo postići. Dakle iz vlastite krvi stvori se tkivo najsličnije zdravoj hrskavici. Još jedna od ideja koja je zaživjela u znanosti i praksi je kombinirati operativnu tehniku liječenja mikrofrakturama s plazmom bogatom trombocitima (PRP). Mikrofrakture dobijamo kirurški, a PRP dodajemo naknadno u zglob. Tehnika je vrlo nova i obečavajuća. U ortopedskoj se ordinaciji uzima pacijentova krv, ista se u priručnom laboratoriju obrađuje te se iz pacijentove krvi odvoji PRP. Takva plazma bogata trombocitima ima velik potencijal poticanja rasta te se njezinim djelovanjem ubrzavaju i pojačavaju brojni mehanizmi cijeljenja i obnove. Koristi se u mnogim područjima ortopedije – u navedenoj kirurgiji tj. liječenju malih, ograničenih ili pak velikih generaliziranih hrskavičnih oštećenja, liječenju mišićnih ozljeda itd.

Koristimo dakle vlastitu krv za samo izliječenje. Ugodno je vjerovati da je rješenje naših tegoba skriveno u nama. Tik pod kožom - u našoj vlastitoj krvi forši?

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 01.06.2014