„Konjski“ ili „majmunski“ kuk

 Jeste li primijetili da se ljudi različito spuštaju u čučanj. Neki ljudi imaju problema s čučnjem. Netko ne može čučnuti sa skupljenim      nogama već mu je potrebno raširiti stopala. Netko pritom osjeća bolove. Neki ljudi ne uspijevaju čučnuti s paralelnim nogama već  stopala izvrću prema van. Svatko u stvari čučne na svoj mod. Postoji dobar razlog za to. Ni plužiti ni svakemu lako. Na skijanju, a sad je  štajun ud skijanja, vještina se svladava nekim redom. Započinje se s plugom. Noge se okrenu blago prema unutra i počinjemo se sporo  spuštati niz padinu. Što su skije ravnije brzina je veća. Okrenemo li dodatno skije prema unutra, brzina se smanjuje. No ne uspijevaju  svi jednako okrenuti stopala unutra. Postoji velika individualna razlika. Imam prijatelja koji npr. uspijeva stopala iskrenuti gotovo u  potpunosti prema straga, kao da će hodati unatraške. Postoje individualne razlike koje vidi onaj tko gleda. Sve kretnje koje sam  nabrojao događaju se prvenstveno u kukovima. Razlika u mogućnosti rotacija u kukovima se događa radi dva osnovna razloga – prvi je  razlog promijenjeni anatomski razvoj kukova, a drugi je razvoj artroze kuka ili uznapredovalo oštećenje kukova. Tokom života dolazi do  postepenog trošenja zglobne hrskavice u kukovima i kukovi postaju sve manje pokretni, nakon nekog vremena i bolni. Početak  promjena se manifestira smanjenom unutrašnjom rotacijom kukova. Takva ograničena rotacija ubrzo postaje bolna. Danas ću van  povidivati o nečemu puno zanimljivijem, a to je individualni razvoj kukova vođen pravilima evolucije. Evolucija je čudo. Teoriju je evolucije iznio Darvin u „O porijeklu vrsta“, objavljenom 24.11.1859. i od tada ne prestaju polemike oko teme. Čak se i odnos katoličke crkve značajno promijenio oko pitanja evolucije. Od početnog negiranja sve do Ivana Pavla II koji navodi da je „evolucija mnogo više od puke hipoteze“(1996), ili nedavne izjave Pape Franje koji je 27.10.2014. izjavio da „priroda evolucije nije u suprotnosti s idejom stvaranja“. Evolucija dakle evoluira također. Evolucija kukova se ogleda i u čučnju. Razlika je u anatomskoj građi gornjeg dijela bedrene kosti koja zajedno s čašicom tvori zglob kuka. Na slici 1B. je  bedrena kost koju nazivamo coxa recta, dok je na slici 1A bedrena kost koju nazivamo coxa rotunda. I jedna i druga su jedan od razvojnih oblika kuka, ali su na neki način i dvije razvojne krajnosti. Coxa rekta ima zaravnjeni i prošireni gornji dio koji je u kuku opterećen. Takav kuk radi navedenog ima veću površinu opterećenja i manje jedinično opterećenje po jedinici površine. Ukoliko opterećujemo takav kuk, on će boje rasporediti opterećenje po većoj površini te će takav kuk biti trajniji. U životinjskom svijetu takav oblik kukova imaju lavovi, tigrovi, konji tj. životinje koje trče, puno opterećuju kukove i koje nemaju zahtjeva za velikm opsegom pokretljivosti. Coxa recta kukovi su stabilni i podnose velika opterećenja. Puno se milja može prijeći s takvim kukovima. Na divljem zapadu bi takvi konji bili cijenjeni, da se  za to znalo. Preko Rio Grande i natrag u jednom danu. Druga su skupina kukova coxa rotunda kukovi. Coxa rotunda kukovi imaju pojačana udubljenja s gornje i donje strane te omogućvaju veliku gibljivost. Takve kukove u životinjskom svijetu imaju npr. majmuni ili vodeni sisavci koji zatijevaju veliku pokretljivost. Coxa rotunda kukovi su gibljivi, relativno stabilni, ali nisu toliko dobro adaptirani na duga opterećenja i velike težine. Prenesemo li ta saznanja u naš ljudski svijet, ispada da nam je dosta toga suđeno, ili da nam je „kako se rodimo“. Neki se obzirom na kukove rode da bi teško nosili, drugi da bi se majmunirali. Ukoliko netko s „konjskim kukom“ postane baletan ili borac koji puno udara nogama – kukovi će mu brzo postati oštećeni. Ukoliko netko s „majmunskim kukom“ teško radi, mogli bi mu kukovi ranije zakazati. Sve to govorim uvjetno i ne mora dogoditi – riječ je o anatomskoj predispoziciji, sklonosti ili pojačanoj vjerojatnosti prema nekom događaju. Vratili smo se ponovo na početak – netko se rodio da bi radio, a netko da bi svirao. Ča bi reka čvrčak: „lako je tebi delati dok ja tako lipo svirin“!

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 08.03.2015