Mb Dupuytren - Vikinška šaka i „Mani bucate“

Govori mi pacijent da ima problema s rukovanjem. On je političar i rukovanje je njemu važan dio svakodnevnih obaveza. Unazad nekoliko mjeseci počeli su problemi, šaka se počela postepeno mijenjati. Mali prst šake, postao je veliki problem - stoji svinut u dlanu i ne može ga ispraviti. Pruži li nekome ruku, mali prst u šaci smeta kao strano tijelo u cipeli te rukovanje ispada nedorečeno. Šaka u šaci se tako ne priljubljuje i stisne jedna uz drugu već radi svinutog prsta među njima ostaje praznina. Rupa u rukovanju. Stisnuti ruku nekome je znak čvrstine karaktera. Mlitavo rukovanje odaje čovjeka koga se lako nagovori. Ali kako se rukovati čvrsto ako prst stoji u dlanu. Riječ je o Dupuytrenovoj kontrakturi. Dupuytrenova kontraktura je stanje u kojemu dolazi do zadebljanja vezivne membrane dlana. Membrana se zadebljava bez uočljivog povoda, postaje sve kraća i povlači za sobom prste počevši od malog prsta. U početku na dlanu možemo pipati kvržicu i bezbolno zadebljanje koje postepeno napreduje, a prst se sve više svija prema dlanu sve do faze kada ostaje trajno zarobljen u dlanu. Tada su i svakodnevne aktivnosti otežane. Vožnja automobila, pranje zubi, rezanje kruha, sve aktivnosti šakom su otežane dok su neke poput sviranja i sl. čak onemogućene.

Rukovanje na kraju razgovora potvrđuje dogovor. Rukovanje s Dupuytrenovom kontrakturom nalikuje rukovanju s prazninom, šupljinom, s rupom kroz koju dogovor pomalo curi. Rasipni neki dogovor kao u pjesmi Sergia Endriga iz 1966–te, „Mani Bucate“ (Arsen Dedić je pjesmu preveo kao "Rasipne ruke"):

 

Non hai saputo tenerti niente
Neanche un sorriso sincero
E avevi il mondo il mondo intero
Nelle tue mani
Tutto hai perduto anche l'amore
Buttato via dalle tue mani
Mani bucate

Non hai saputo tenerti niente
Neanche un amico sincero
Avevi tanto e hai sempre dato
Tutto a nessuno
Tutto hai perduto anche il mio cuore
Buttato via dalle tue mani
Mani bucate.

Rado se i sa sjetom sjetim Sergia Endriga, rođenog Puležana, suvremenika ranijih, možda sretnijih vremena, iako čvrsto vjerujem da je svako vrijeme posebno ovo sada, itekako sretno. U svakom slučaju, bar medicina stalno i sretno napreduje. Ne zna se pravi razlog razvoja Dupuytrenove kontrakture. Težak rad ili ozljeda mogu biti uzrokom nastanka ožiljaka u dlanu, ali ne i Dupuytrenove kontrakture. Osnovna je razlika što je Dupuytrenova kontraktura progresivna i polako se razvija nepredvidivom dinamikom. Nešto je stanje učestalije u muškaraca no u žena. Učestalije je nadalje u nordijskim zemljama i ljudi porijeklom u sjevernoj Evropi. Naziva se još i „Vikinška šaka“ iako ni na Mediteranu nije rijetka. Češća je dakle u pojedinim obiteljima, alkoholičara, dijabetičara te kod starijih ljudi. Bolest počinje stvaranjem bezbolnih čvorića u koži dlana, čvorići se postepeno stapaju u čvrste vezivne tračke koje polako dovode do savijanja prsta. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom. Mjeri se intenzitet promjene, veličina vezivnih tračaka i stupanj svinutosti prsta. Liječenje započinje neoperativnim svakodnevnim istezanjem prsta, potom eventualno postavljanjem ortoza ili udlaga koje drže, posebice noću, prst ispruženim. Ukoliko stanje napreduje, započinje se sa stupnjevitim kirurškim opuštanjem kontrakture prsta. Standard liječenja je fasciotomija ili uklanjanje površne vezivne membrane dlana koja je i odgovorna za stvaranje čvorića. Riječ je o velikom zahvatu sa oko 20% komplikacija, prvenstveno u smislu cijeljenja kože. Zanimljiva je metoda ubrizgavanja u kožu enzima kojeg dobijamo od bakterije Chlostridium histiolyticum. Enzim te određene vrste bakterija rastapa kolagena vlakna i postepeno razmekšava vezivne čvoriće i tračke. Tehnika koja se meni dopada je perkutana fasciotomija ili putem igle, perkutano (kroz kožu, a bez reza) opuštanje čvorića veziva na dlanu. Operacija su čini ambulantno, iglom kroz kožu, bez reza u lokalnoj analgeziji. Već drugi dan se pacijent vraća svakodnevnim aktivnostima. Komplikacija nema osim povratka deformacije u preko 20% slučajeva, kada se metoda može ponoviti i prsti ponovo ispraviti. Šaka ponovo postaje ravna sa svih pet prstiju spremnih za rukovanje. Čvrsti stisak i dati si besidu. Bez fige u dlanu i rasipnih obećanja. Ruke ni fari da budu „bucate“. 

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 02.11.2014