Meč stoljeća i Pacquiaova ozljeda

 Odličan je bio meč između Manny Pacquiaoa i Floyda Mayweathera iako vrlo ne tipično da se za meč stoljeća proglašava sraz u    nižim  kategorijama kategorija. Uglavnom su takvi atributi rezervirani za apsolutnu kategoriju. Apsolutna je kategorija najatraktivnija  najširem  gledateljstvu, borci su ogromni i djeluju impresivno među konopcima, njihove borbe obiluju nokautima, međutim niže  kategorije obiluju  tehničkim majstorijama namijenjenih sladokuscima. Ovaj meč nije bio izuzetak; napadi  Pacquiaoa i impresivne  obrane Mayweathera  zaslužuju superlative. Svejedno, dijelom zbog romantičnog pogleda na prošlost, a dijelom i zato što je to istina –  neke od zasigurno  najvećih borbi svih remena bile su one nazivane poput vojnih akcija američke vojske: Thrilla in Manila i Rumble in  the jungle.                                                                              .

Thrilla in Manila ("Triler u Manili") je naziv za fenomenalan sraz između američkog prvaka u teškog kategoriji Muhameda Alija i njegovog  izazivača Joea Fraziera održan 1. listopada 1975. u filipinskoj prijestolnici Manili. U njemu je Ali nakon izuzetno teške i iscrpljujuće borbe  odnio pobjedu u 14. rundi kada su liječnici, zabrinuti zbog Frazierovih ozljeda, prekinuli meč. Meni možda i bolji je The Rumble in the  Jungle („Borba u đungli“), povijesni meč godinu dana ranije 1974 u Kinšasi, Zair (današnja Demokratska republika Kongo) gdje su  rukavice ukrstili Muhamed Ali i George Foreman kada je Ali u 8-moj rundi svladao Foremana baš kao puno godina kasnije Roki IV -  Ivana Draga. U boksu nema ozljeda kolko bi netko očekivao. Sigurno manje od rukometa, nogometa, skijanja, košarke itd., međutim u srijedu, dan nakon meča stoljeća, Manny Pacquiao je operiran. Operirana mu je ozljeda ramena koju je zaradio mjesec dana ranije na treningu. U četvrtoj je rundi Pacq bio dominantan, izbacio je veliku seriju udaraca u protivnika, no bez konačnog efekta. Ozljeda ramena se pritom obnovila te je od tada kaže, tijekom ostatka meča osjećao probadanje poput igle u desnom ramenu. Medicinska zanimljivost meča bila je i u tome što su Pacq i njegov tim prije meča tražili dopuštenje za primjenu injekcije Toradol-a u desno rame. Riječ je o lijeku koji smanjuje bol i upalu u ramenu. Dakle Manny Pacquiao je i prije meča osjećao bolove u ramenu, ali mu antidoping komisija, navedenu injekciju nije dopustila. Ukoliko bi Pacquiao dobio injekciju protiv bolova u desno rame, prije meča, razina bolova u tom ramenu koji se fiziološki razvijaju tijekom napora,  bila bi minimalna. Zamorom mišića dolazi do razvoja bolova, ukoliko bi uklonili bol, sport bi postao jednostavan. Riječima biciklističkog šampiona Miguel Induraina: „pravi šampion zna kontrolirati svoju bol“, naravno bez lijekova!

Američka je antidopinška agencija smatrala da bi takva injekcija dala Pacqu pre veliku prednost u odnosu na protivnika. Reda jednostavno mora biti, posebice u vrhunskom sportu. Antidopinške agencije kontroliraju sustavno primjenu dopinga u profesionalnom sportu, ali je potreban njihov predaniji i rigorozniji pristup i amaterskom pa čak i dječjem sportu! No vratimo se ozljedi ramena Pacquiao-a. Jučer sam npr.u ambulanti imao boksača sa sličnom ozljedom. Tetive muskulature ramena su pod izuzetnim opterećenjem tijekom boksačkog treninga i borbe. Položaj boksačkih ramena koja su povinuta naprijed, relaksirana, samo povećava mogućnost ozljede. Rameni zglob omogućava najveću pokretljivost od svih zglobova u tijelu, ali kao danak takvoj pokretljivosti smanjuje se stabilnost zgloba. Pasivni i aktivni stabilizatori učvršćuju rame, a od aktivnih je najvažnija muskualtura rotatorne manžete. Rotatorna manžeta je termin koji opisuje seriju malih mišića koji okružuju rame poput manžete, pružaju mu stabilnost i snagu. Nalaze se u dubokom sloju, odmah iznad zglobne čahure. Nad njima je koštani sustav lopatice i klavikule. Položimo li lijevi dlan na desno rame, napipati ćemo koštani kraj nastavka lopatice i spoj s kalvikulom. Iznad i u nastavku kosti počinje deltoidni mišić kao površni i najveći u toj regiji. Ozljeda Mannya Pacquiaoa je ruptura mišića u prednjem dijelu dubokog sloja mišića, naziva se supraspinatus. Djelomične rupture i kronične ozljede tetive m.supraspinatusa se uglavnom liječe konzervativno, neoperativno, ali kad je riječ o kompletnoj rupturi tada je potrebna operacija. Pacquiao je operiran artroskopski u L.A.-u, ali je jednako tako dobro mogao biti zbrinut i u Hrvatskoj – riječ je o jednom od relativno rutinskih zahvata. Slijedi mu barem 6 mjeseci oporavka. Bi li injekcija pravodobno dana u rame ovog velikog filipinskog borca promijenila meč – teško je za vjerovati. Je li Pacquiao trebao odustati od meča i čekati kompletan oporavak? Dosta se dugo krećem u borilačkim krugovima i poznavajući psihologiju boraca nije bilo za očekivati odustajanje. Borci su u stanju trpiti velike bolove. Udarci radi kojih ostali sportaši prekidaju natjecanje su sastavni dio borilačkog sporta. Uostalom, borci najbolje znaju kolika je snaga ljudskog uma, koncentracije, taktike. Odustajanja nema i cilj je stalno jasan pred očima kako bi se izdržao ogroman pritisak treninga, udaraca i samog meča. U suštini je to sve show business, a show mora ići dalje. Riječima Michael Buffera: "Let's get ready to rumble!“

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 10.05.2015