Mi hrvati i američki nogomet

  „Kraljice hrvata moli za nas“ je 1922.g. - zapisano na kapelici ča su ju moji preci činili činiti na ulazu u sielo. Osjećaj pripadnosti zemlji i  narodu je nešto što se provlači kroz fameju i naš kraj. Svejedno su mi nekapljivi i dubiožni pokliči: „Mi Hrvati!“. Mi se pera da je u pokliču  sažeto veličanje pripadnosti nečemu što nije osobno postignuće već slučajan događaj. Bin reka anke da se u istome krije i osjećaj  nadmoći nad svime ča ni „Mi“. E, ta zlatna convivenza, na nju pak rabi biti ponosan, ma sve jeno mi je drago ča se pasanu šetimanu na  drugen kraju svita odigrao epski dvoboj s dva naša tića, porijeklom barem, u glavnim ulogama. Bill Belichick, čija se obitelj prestala  pisati Biličić tek prilikom ženidbe njegovog oca Stjepana, te Pete Carroll, čiji je otac Irac a majka Hrvatica, vodili su momčadi New  England Patriotsa i Seattle Seahawksa u Super Bowlu, meču za naslov pobjednika sezone američkog nogometa za 2014. Američki je  nogomet šminkerska verzija domaćeg ragbija, sport punog kontakta što će reći i sport prepun ozljeda. Na 1.5 milijuna igrača godišnje  otpada 1.2 milijuna ozljeda: uganuća ima oko 40%, luksacija zglobova 15%, prijeloma 10% (Saal JA. "Common American football  injuries". Sports Medicine. 2 (2): 2013; 132–147). Prema udruženju sportskih liječnika u američkom nogometu, najčešće su ozljede tupi  udarci u prsni koš, trbuh i leđa s ozljedama pluća, frakturama rebara te ozljedama organa trbuha. Nakon toga slijede ortopedske ozljede  prvenstveno na nogama. Sve zamislive ozljede su pritom moguće - kad se sudare dva čovika, kako i dva baka od preko 100 kila svaki,  u trku ili čak letu, velika se količina kinetičke energije prenosi na tijela u sudaru. Od svih mogućih i zamislivih ozljeda, jedna je od  najtipičnijih ozljeda ruptura stražnje ukrižene sveze. Prednja i stražnja ukrižena sveza ispunjavaju centralni dio koljena. Poput prostornih  dijagonala kocke one križaju jedna drugu te im otud proizlazi i ime. Suprotne po svom položaju, smjeru i funkciji stabiliziraju koljeno u  raznim pravcima. Ako prednja ukrižena sveza (ACL) kontrolira kretanje potkoljenice u koljenu prema naprijed, stražnja ukrižena sveza  (PCL) zaustavlja kretanje potkoljenice prema straga. Prednja ukrižena sveza u koljenu je u puno većoj opasnosti o se ozljeđivanja od stražnje, njeno ozljeđivanje je jedna od najčešćih ozljeda koljena, njena rekonstrukcija je jedan od najčešćih zahvata u sportskoj ortopediji. O njoj je puno pisano, uvijek aktualna, svakodnevno izlaze radovi, čak knjige na temu prednje ukrižene sveze. O njenoj blizanki, stražnjoj ukriženoj svezi postoje manje definirani stavovi. Stražnja ukrižena sveza je važan stabilizator koljena, ali se njeno puknuće teže dijagnosticira i često prolazi neprepoznato. Ukoliko je riječ o izoliranoj rupturi, bez ozljede ostalih dijelova koljena – najčešće nije potrebno liječenje. Do ozljede dolazi kada se igrač obrane baca u noge igraču koji napada obarajući ga na pod. Najčešće ramenom tada udara u potkoljenicu igrača koja se pomiče prema straga u odnosu na natkoljnicu koja se nastavlja gibati prema naprijed. Rupturira li samo stražnja ukrižena sveza, najčešće takav igrač prolazi bez operacije. Radovi govore da čak 20% igrača američkog nogometa ima rupturiran PCL, ali svejedno igraju na najvišoj razini. Ako je sportaš spreman, muskulatura adekvatna, takvo bi koljeno trebalo funkcionirati uredno. Ukoliko je rupturirana još neka od struktura koljena, tada će se razviti jedan od oblika nestabilnosti koljena. Da bi pukla stražnja ukrižena sveza potrebna je velika sila. Često se takve ozljede događaju u saobraćajnim nesrećama. Prilikom sudara, vozač ili suvozač potkoljenicom udaraju o predmet dok tijelo i natkoljenica nastavljaju gibanje prema naprijed što ponovo dovodi do trganja PCL-a. Ukoliko postoji i rotacijska sila, dolazi do kidanja i drugih struktura koljena. Najprije se čovjeku tada spašava „glava“, spašava život, saniraju velike ozljede, sprječava invaliditet, a nakon nekoliko mjeseci dolaze na vidjelo ozljede koje su u prvi mah bile nevidljive. Mi Hrvati bi tada kao i uvijek odgovornost tražili od nekoga drugog, a rješenje tražili od nekog trećeg. Američki je nogomet sport punog kontakta pa igrači moraju biti svjesni mogućih ozljeda. Nije ni svakodnevnica ništa blaža, ozljede prijete i mogu biti trajne, psihičke, fizičke, financijske, emotivne. Mi hrvati smo jedan od Evropskih naroda ča nan je dano i ča je super, ma „pogledamo li si pod grede“, kako reču poli nas, nimamo za ča jako klicati – magari, imamo katarkad i pravih momenti!

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 08.02.2015