Michelangelov dodir i teniski lakat

 



Parkirajte auto blizu rampe i polako produžite na noge. Kampovi su zimi fenomenalno mjesto za šetanje. Tek se tada vidi njihova uređenost, urbanizam, uklopljenost u prirodu, a teniski tereni po našim kampovima su najlipči tereni na svitu. Tenis je lijepa igra – na otvorenom, na lijepom mjestu, ima u sebi puno tehnike, vještine, motorike, psihologije. Jednu večer oko 22h, uletio mi je u ordinaciju pacijent s bolovima u laktu nastalim nako upornog tenisa, jer upravo se završava liga veterana. Vjerojatni razlog bolova bio je “teniski lakat”.

Teniski lakat nastaje zbog prenaprezanja. Opetovani, stalni pokreti, svakodnevni, redoviti, dovode do postepenog oštećenja muskulature. Svako jače naprezanje stvara mikrotraume ili mikrooštećenja u muskulaturi. Organizam takva oštećenja cijelo vrijeme polako sanira. Kada forsiramo neku aktivnost, mikrooštećenja uporno nastaju, organizam ih ne uspijeva sanirati te se zbrajaju, postaju veća, sve dok ne počinju stvarati smetnje. Kada bi stali s aktivnostima pri prvim smetnjama i dozvolili tijelu da zacijeli ozljedu bilo bi dobro, ali naravno da se čovjek polako prilagođava na razinu boli koja dolazi, forsira, forsira i u konačnici dođe k nama. Teniski lakat, golferski lakat, rukometaški lakat, bacački lakat, veslačka podlaktica sve su to sindromi prenaprezanja u području lakta. Nalaze se blizu jedan drugome, ali ih valja razlikovati želimo li ih uspješno liječiti. Teniski lakat se događa često tenisačima, ali se bolest još češće javlja među onima koji se ne bave sportom, no igračima tenisa. Suština je sljedeća: da bi šaka bila u svoj radnoj poziciji, ručni zglob mora biti idealnom položaju. Koji je to radni položaj ručnog zgloba? Prisjetimo se Michelangelove freske Stvaranje čovjeka u Sikstinskoj kapeli– vjerojatno bi dovoljna bila samo ta jedna freska da učini ovog autora besmrtnim. Umjetnik izražava uzvišen čin stvaranja jednostavnim dodirom vrškova prstiju kroz koje kao da prolazi pravi i istinski naboj životne snage od Stvoritelja Adamu. Stvoritelj je veliki radnik te pritom on ručni zglob drži u položaju kojeg ovdje nazivam “radnim”, dok je Adamu ručni zglob klonuo, beživotan, neuporebljiv (Slika1). Pokušajte uhvatiti predmet ispred vas s ručnim zglobom svijenim prema dlanu, ručnim zglobom u položaju kao na Michelangelovoj freski i ručnim zglobom svijenim prema gore (nadlanici) – vidjeti ćete da se značajno mijenja snaga stiska u svim ostalim pozicijama ručnog zgloba osim one idealne, radne pozicije.

Što god radili šakom, ručni zglob mora biti u svom idealnom, radnom položaju, a to omogućava muskulatura podlaktice. Ona je ta koja pozicionira i stabilizira ručni zglob te je pri svakoj radnji šakom i prstima, muskulatura podlaktice čvrsta i napeta. Tipkamo li na kompjuteru, vozimo li auto, biciklu, jesmo li zidar, pijanist ili igramo tenis, ručni zglob mora biti stabilan u radnom položaju, a muskulatura podlaktice napeta. Podlaktična muskulatura polazi s dva osnovna položaja: s unutrašnje strane lakta snažnija skupina te manja skupina, time i vise sklona prenaprezanju s vanjske strane lakta. To je ujedno i mjesto najjače bolnosti kod teniskog lakta – najizbočeniji dio kosti na vanjskoj strani lakta, a mišić najskloniji prenaprezanju je m.extensor carpi radialis brevis. Nije sve uvijek tako jednostavno. Mnoge strukture u blizini mogu stvarati slične smetnje - uklještenje ogranka radijalnog živca sa žarećim i probadajućim bolovima u laktu te manje poznato, ali tvrdokorno stanje tzv. Sindrom lakatne plike ili nabora. S liječenjem  teniskog lakta treba započeti što ranije, prije svega modifikacijom aktivnosti tj.poštedom do granice bolova. Lokalna injekcija lijekova za smanjenje upale će pomoći u ranoj fazi bolesti. Kako bi smanjili opterećenje na vanjskoj strani podlaktice, potrebno je osnažiti muskulaturu da bude jaka i elastična, jednako barem onoj s unutrašnje strane lakta (naveo sam ranije da su mišići s unutrašnje strane lakta jači i vise povlače). Potom je potrebno započeti sa standardnim fizikalno terapijskim procedurama uz eventualno korištenje udarnog vala kao dodatne procedure (shock wave). Velika se nada polaže i u pomoć cijeljenju putem plazme bogate trombocitima koja se izolira iz pacijentove krvi (terapija krvlju) – puno se služim navedenom tehnikom i daje dobre rezultate. Jasno je danas da u 85% slučajeva možemo izbjeći operaciju - nabrojao sam razne neoperativne tretmane, ali koji je idealan?  Posljednji rad na temu govori da smo i dalje daleko od pronalaska idealnog lijeka. (Sayegh ET, Strauch RJ.Does Nonsurgical Treatment Improve Longitudinal Outcomes of Lateral Epicondylitis Over No Treatment? A Meta-analysis. Clin Orthop Relat Res. 2014 Oct 29. )

Do daljnjega bi trebalo dati tijelu priliku za oporavak – primiriti aktivnosti, barem u fazi liječenja. Čovjeku je ponekad ipak poteban samo odmor.

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 18.01.2015