Moji najmađi pacijenti – pes ekvinovarus

 

„ Čitav svoj život dugujem svojim stopalima. Naučila su me letjeti krilima mašte, uzrokovala mi bol, natjerala su me da čitam i koristim maštu, da cijenim sebe i druge, učinila su me svjesnim vrijednosti svih živih bića i učinila me nesposobnim za vojsku!“, zapisao je Hanns Dieter Hüsch, (1925 – 2005.godine), njemački književnik koji je rođen s prirođenom manom oba stopa tj. prirođenim ekvinovarusnim deformitetom oba stopala (vlastiti slobodan prijevod iz knjige: „Pediatric orthopaedics in practice“, Hefti at al.). Radi problema sa stopalima je do 14-te godine u više navrata operiran, a funkcija stopala koja je zaostala omogućavala mu je da samostalno hoda, vozi biciklu te evenetualno pliva. Fizički ga je hendikep često odvajao od društva svojih vršnjaka. Još jedna rečenica kojom opisuje svoje djetinjstvo je kako se dijete vrlo brzo osjeti usameljnim. U dobi od 14 godina počeo je objavljivati prve tekstove. Ekvinovarusno deformirano stopalo (Pes equinovarus - PEV) je bolest stara koliko i čovjek. Na egipatskim slikama i u drevnim indijskim tekstovima datiraju prvi prikazi PEV-a. Hipokrat je prvi detaljnije opisao tako promijenjena stopala 350 g.pn.e. uz opis načina motanja stopala kako bi se deformitet spravio. Hipokrat je opisao dva važna principa koja vrijede i danas: s liječenjem treba započeti što ranije, idealno odmah po rođenju djeteta,  princip liječenja je serijskim povijanjem postepeno korigirati deformitet. Postepeno su se ta znanja izgubila da bi mnogo stoljeća kasnije bila ponovno pronađena. Sve do 18-tog stoljeća više nema tekstova o PEV-u. U srednjem vijeku liječenje preuzimaju vračevi, kostolomci  i razni šarlatani. Postepeno, kako se razvijaju kirurške tehnike, kirurška priprema, anestezija, tako i kirurško liječenje postaje sve zastupljenije. Tek 70-tih godina, prof.Ignatio Ponseti, mediteranac, španjolac rođen na Balearima, na Menorci 1914-te, usavršava i aktualizira liječenje serijskim gipsanjem uz  kiruršku nadopunu konzervativnog liječenja. U tom je trenutku i dalje standard liječenja operacija kojom bi se stopalo gotovo rastavilo i sastavilo u recimo urednom položaju. Lijep, potentan kirurški zahvat s dobrim rezultatima. Kirurzi koji uistinu vole kirurgiju, vole takve principe – sastaviti i rastaviti! Izvrsno zvuči! Sjetim li se svog djetinjstva i roditeljskih priča o meni – uglavnom se sve završavalo na rastavljanju. Sastavljati sam nadam se, naučio mnogo kasnije. Dugo je trebalo da Ponsetijeva neoperativna, konzervativna metoda, sa preko 95% dobrih rezultata postane standardnom i opće prihvaćenom metodom liječenja. Nakon gotovo 2000godina, vratili smo se na početak; konzervativno liječenje serijskim povijanjem – doduše s puno više razumijevanja i puno boljim rezultatima. Točan uzrok nastanka deformiteta nije sasvim jasan. Bolest je učestalija u u australskih aboriđina i na otocima polinezije, gotovo je nepoznata kod kineza i japanaca. Ima jedna zanimljiva priča o jednom posebnom tipu stopala koji se radi potpuno neshvatljivog i neprihvatljivog osjećaja za lijepo razvio i neko vrijeme prakticirao u Kini, tzv. Lotusova stopla, ali o tome ću već jednom pisati. Za dijagnozu bolesti dovoljno je pogledati stopalo (slika): stopalo, a najčešće oba su uvrnuta, deformirana poput slova C s jasnom brazdom na unutrašnjem bridu, položena su u ispruženi položaj puput balerina, s nemogućnošću pregibanja u gležnju i postizanja 90° položaja u odnosu na potkoljenicu. Deformitet je vidljiv i na ultrazvuku dok je dijete u maternici, ali je stupanj deformiteta nemmoguće odrediti do rođenja djeteta. Odmah po porodu započinje se s liječenjem. Laganim se istezanjem ispravlja stopalo prema Ponsetijevom protokolu te se postavlja gipsani povoj u korigiranom položaju. Svaki tjedan slijedi skidanje gipsa, lagano istezanje stopala te ponovno postavljanje gipsa u korigiranom položaju. Kada se stopalo korigira, slijedi još i podizanje stopala iz položaja ekvijnusa ili položaja balerine u položaj pod 90°u odnosu na potkoljenicu. To se postiže rezanjem Ahilove tetive u ambulanti pod lokalnom anestezijom. Stupnjevanje bolesti se čini prema izraženosti deformiteta i prema mogućnosti korekcije ili elastičnosti istog. Liječenje napreduje brzo – u nekoliko tjedana i nekoliko pregipsavanja stopalo je korigirano – sada je potrebno kroz prve četiri godine zadržati korekciju jer PEV stopalo ima sklonost vraćanju deformiteta. Stopalo treba pratiti. Na kraju se očekuje vrlo dobar rezultat.

Preko 200 000 djece se godišnje rađa se PEV deformitetom u svijetu, više od 80% njih u nerazvijenim zemljama. Ponsetijeva metoda je jeftina te je učinila prekretnicu u kojoj je i u naj nerazvijenijim zemljama omogućeno liječenje djece istom metodom i sa istom efikasnošću kao i u naj razvijenijim. U tome je i velika vrijednost prof.Ponsetija i njegove metode. Unazad dvije godine proglašen je i dan PEV 4.10., upravo na rođendan prof. Ignatia Ponsetija, mediteranca, deboto Hrvata jamačno.

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 24.08.2014