Ne greš u vojsku – radi spuštenih stopala

U narodu postoji predaja da se radi spuštenih stopala ne ide u vojsku. Ili se nekad nije išlo, npr. u vrijeme Austro-Ugarske. U kolektivnoj memoriji našeg naroda je K und K monarhija ostala zabilježena kao uređena zemlja. A nije naš narod tek tako – pasali smo mi svita u zadnjih sto lit prez se makuti: Austrija, Italija, Jugoslavija i na koncu Hrvatska. Prez se maknuti, a vjađati je nekad bio raritet, ne i na našim prostorima. Danas je takav oblik putovanja gotovo standard – klikom miša na Google Earthu u tren se spustite gdje god poželite. Najprije Zemaljska kugla, pak kontinent, pak država, regija, županija, grad, naselje, ulica i kućni broj. Vidim si hižu, lipo s česte, kako u  pašeđati. Struja, Kapš, Buljan pak mi. Korte lipe, uređene, postrižene, samo judi ni. Jedino čega nema u tim Google prostorima su ljudi. San Francisko, Moskva, hotel u Tokiju, moja ulica – nideri nenega ni. Šaramo tako svijetom, mijenjanju se države, ali kao primjer uređenosti i progresa i dalje ostaje Austrougarska, redom potom Jugoslavija forši anka sprid Italije, pak naša mlada Hrvatska država na zadnjen mistu. Nostalgija je danas u modi, što više govori o stanju duha danas nego o eventualno uspješnijoj prošlosti. Razlika između uspješnosti ili neuspješnosti je uostalom tek u stanju duha jer sadrži jednako mjerljivih kolko i nemjerljivih parametara. U svakom slučaju, svijet se mijenja , no ono što je u svemu tome nepromjenjivo smo mi. Ako su u Austro-Ugarskoj stopala bila problem, kakvo je stanje danas? Da skratim – stanje je isto kao što je i bilo. Danas samo znamo više te ono što razlikujemo, a nekada nismo, su pet različitih tipova spuštenih stopala. Tri su tipa loša ili patološka tj. radi tri tipa se ne ide u vojsku, ostala dva su ustvari uredna stopala koja tek izgledaju spušteno. Malo je baš uistinu loših stopala. Prosudba o stopalu, je li ono zdravo ili nije donosi se odmah po rođenju. Razlikujemo tek dva parametra – je li stopalo bezbolno i je li ono fleksibilno. Odmah po rođenju ili prije prohodavanja se može donijeti prosudba o krutosti stopala. Najteži oblici spuštenog stopala se i liječe odmah po rođenju u prvim danima (vidi Glas Istre od 24.08.2014.). Kasnije, nakon prohodavanja osim krutosti stopala kao drugi važan parametar javlja se bolnost. Krutost i bolnost idu ruku pod ruku. Uloga je stopala da se slobodno i bezbolno prilagođava podlozi. Hodamo li bosi ili u obući, stopalo se ima prilagodi podlozi po kojoj gazimo. Ukoliko je stopalo fleksibilno, prilagoditi će se neravninama podloge i rasporediti težinu tijela na cijelu površinu stopala. Ukoliko je stopalo kruto, opterećenje će biti raspoređeno na kratkoj površini, točkasto, često na dijelu stopala koji nije prilagođen preuzimanju svog opterećenja. Boso stopalo se posebice prilagođava podlozi po kojoj gazimo. Zglobovi bosog stopala se gibaju, svaki posebno i svi zajedno, a muskultura snaži. U obući se stopalo giba manje. U njoj je stopalo kao u gipsu, u mekanom gipsu doduše i zglobovi stopala se ne gibaju pojedinačno već svi zajedno kao cjelina. Fleksibilnost se stopala tako smanjuje, a muskulatura stopala slabi. Hodati bosi je najbolji trening za stopala. Drugi najbolji trening stopala je ciljani kineziološki trening- mi ga nazivamo footwork. Dakle hodajte bosi – dolazi lipo vrime i nema razloga da ne. Ni tu se savjet liječnika nije promijenio od Austro-Ugarske do danas. Dokle god održavamo fleksibilnost stopala, ono je elastično i bezbolno tj. uredno stopalo - neovisno i usprkos svom izgledu. Ortopediju zanima funkcija stopala- estetika je sekundarna. Dakle spušteno stopalo koje je ujedno i bezbolno je uredno stopalo. Bili smo u Lisabonu kad sam u lonely planetu pročitao da je Fado, njihova tradicionalna narodna glazba, melankoličnog zvuka ustvari  „čeznutljiva čežnja za boljom prošlosti“. Bula njin je ta bolja prošlost u kujoj su se bogatili na račun drugih naroda te istovremeno zajedno sa Španjolskim konkvistadorima pustošili civilizacije Srednje i Južne Amerike. Nostalgija je neuhvatljiva, nerealna, nepovratna, nekorisna tj. starimo si kljun š njon. Put pod noge spuštene, uredne, fleksibilne, krute, bolne, operirane ili kakove god i naprid naši! Da parafraziram našu narodnu: s nostalgijom se ne moru lazi graditi.

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 18.04.2015