Ruptura prednje ukrižene sveze u koljenu prilikom doskoka sa žižule

 

 

Jedna od najčešćih ozljeda koljena je ozljeda prednje ukrižene sveze (anterior cruciate ligament - ACL). Kako bi shvatili o čemu je zapravo riječ moramo početi od anatomije. Zglob koljena tvore tri kosti sa svojim zglobnim površinama: patela ili čašica, femur ili kost natkoljenice, tibija ili potkoljenica. Te tri kosti ne stoje same u prostoru već su međusobno povezane ligamentima. Četiri su primarna ligamenta u koljenu koja djeluju međusobno sinergijski te omogućavaju stabilno gibanje koljena. Po jedan se ligament nalazi s unutrašnje i vanjske strane koljena kao unutrašnji (medijalni) i vanjski (lateralni) kolateralni ligament. Ta dva ligamenta prvenstveno se odupiru postraničnim gibanjima koljena lijevo-desno i učvršćuju koljeno sa strana poput šina. Ukriženi ligamenti se nalaze u središtu koljena. Naziv im dolazi od njihove prostorne orijentacije jer se u sredini koljena križaju i tvore X formu gledamo li koljeno od naprijed ili sa strane. Ukriženi ligamenti kontroliraju kretnje koljena naprijed-nazad te rotacijske pokrete. Ligaent patele povezuje potkoljenicu i čašicu ili patelu.

  Prednja ukrižena sveza (ACL) je pozicionirana u koljenu poput prostorne dijagonale i kreće na potkoljenici s unutrašnje strane i  naprijed, te se veže na natkoljenici prema van i straga.

 Puknuće ACL-a je ujedno i jedna od težih ozljeda koljena. Bez tog ligamenta koljeno postaje nestabilno u smjeru naprijed-nazad i u  rotacijskim kretnjama. U svakodnevnici to ne mora značiti problem ukoliko koljeno ne opterećujemo previše. U jednom sedentarnom  načinu života, bez velikih naprezanja koljena i bez ACL-a ne bi trebali osjećati nikakve tegobe s koljenom. Ukoliko bi željeli biti aktivniji:  drčati obično ili drčati maraton, skočiti z gromače,  zajahati bičikletu, pasati selo na zadnjen kolu, skočiti z trahtora, plosnuti z motora,  šivolati po pašamanu zdolon,  z terace se hititi na žižulu i dočekati sa na tlu ili čak puno umjereniju aktivnost, bez prednje ukrižene  sveze često puta to neće biti moguće. Osjećaj nestabilnosti koljena, „kao da će koljeno iskočiti“ ili pravo iskakanje koljena, biti će  znakovi da nešto s ligamentarnim sustavom koljena nije u redu. ACL je kratak i tanak ligament, nije deblji od malog prsta ili kažiprsta, ali  je ujedno i jedan od naj važnijih ligamenata u koljenu. Povezujući natkoljenicu i potkoljenicu, odgovoran je za stabilizaciju koljena prema  naprijed i tijekom rotacija. ACL je ujedno i vrlo vulnerabilan ligament i potrebno ga je čuvati. Nakon njegova puknuća, koljeno može  ostati nestabilno prilikom svake aktivnosti s naglom promjenom smjera, ponekad čak i kod normalnih svakodnevnih aktivnosti. Često se  osjećaj nestabilnosti koljena vemenom pojačava i postaje prisutan pri sve manjim i manjim naprezanjima. Tada je potrebna operativna    rekonstrukcija ligamenta nakon koje je oporavak dugotrajan i prilično je zahtjevan.

 Uglavnom je ruptura ACL-a  praćena čujnim „praskom“ u koljenu uz izraziti otok koljena unutar nekoliko minuta. Rijetko su tegobe koljena blage: rijetko se u prvi mah ne primjećuje izraženija nestabilnost koljena. Previdjeti ozljedu je moguće posebice ukoliko imamo pred sobom dobro utreniranog sportaša sa snažnom muskualturom. Snaga mišića može u velikoj mjeri kompenzirati nestabilnost nastalu puknućem ACL-a. Ponekad čak ni pregled specijaliste u prvi mah ne detektira nestabilnost koljena. Tegobe se međutim javljaju kao blaga nesigurnost pri velikim opterećenjima, oticanje koljena nakon nogometne utakmice, bol u borilačkom udarcu ili sl. Koljeno sportaš počinje podsvjesno štediti, muskulatura slabi i simptomi postaju sve očitiji. Želimo li potvrditi puknuće ACL-a, pretraga magnetske rezonance (MR) je zlatni standard i metoda prvog izbora iako i ovdje manje vješt radiolog može propustiti ozljedu.

Jendom kada se odlučimo za definitivno zbrinjavanje koljena, odlučujemo se za operativni zahvat. Ligment treba nekako rekonstruirati. Od ničega stvoriti nešto je nemoguće pa je tkivo za budući ligament (graft) potrebno negdje uzeti. Tipična su dva mjesta uzimanja  - tetive mišića s unutrašnje strane koljena ili srednji dio ligamenta patele. I jedna i druga su vrijedne metode sa svojim prednostima i manama o čemu treba razgovarati s operaterom. Ono što je važno je da se tijekom zahvata poštuju principi suvremene minimalno invazivne kirurgije tj.da se zahvat izvodi uz minimalno oštećivanje ostalih dijelova koljena te da se ligament pozicionira prema principima anatomske rekonstrukcije tj. imitirajući raniju poziciju, dužinu i debljinu ligamenta.

Oporavak nije dobro niti potrebno skraćivati; traje tri do šest mjeseci uz pridržavanje uputama, fizikalnu terapiju, snaženje muskulature te u konačnici brzo prođe - pak jopet na teracu, z terace na žižulu, po granah sprhati zdolon kako vitar i dočekati se na noge. 

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 11.05.2014