Škljocavi prst

Škljocavi prst je stanje u kojemu su kretnje u prstu ograničene. Prilikom pokušaja ispružanja ili savijanja prsta, dolazi se do točke u kojoj je kretnja blokirana, forsira li se kretnja dalje, doći će do preskoka. Pacijent preskok doživljava u zglobovima prsta, međutim preskok se dešava u tetivama mišića pregibača prsta. Tetive su te koje povezuju mišiće s kostima. Kada se mišić napne, kontrahira, on se skrati, a tetive povlače kost. To je ujedno i jedna od dvije sposobnosti mišića: 1.kontrakcija i 2.relaksacija. Kada se mišić kontrahira, on se skraćuje i svojim tetivama povlači kost prema sebi. Kada se nakon toga mišić relaksira, neka druga sila vraća kost u prvotni položaj. Neka druga sila može biti kontrakcija mišića sa suprotne strane kosti, ili pak neka vanjska sila poput gravitacije, sile koju drugo tijelo prenosi na nas ili sl. Na neki način je to vrlo jednostavno. Mišić djeluje poput šušte, opruge s osnovnom funkcijom skupljanja, tj.kontrakcije. Nakon toga se sve komplicira i razumijevanje djelovanja muskulature postaje nauka – myologija. Kako bi nam bilo jasno što se s mišićima dešava moramo razumijeti anatomiju i građu muskulature te sve okolnosti u kojima pojedini mišić djeluje. Okolnosti djelovanja se mijenjaju ovisno o poziciji mišića u tijelu, ovisno o poziciji samog tijela, o točkama polazišta i hvatišta, o veličini mišića, o funkciji koju obnaša. Svaki mišić se sastoji od nekoliko elemenata: tetivno polazište, prijelaz tetive u tkivo mišića, trbuh mišića, ponovo prijelaz u tetivu, sama tetiva i tetivno hvatište. Promjene mogu zahvaćati bilo koji dio te cjeline.

Škljok škljok mi dela u prstu kad ga svijan, a kad škljokne zaboli da sve zvizde vidin – tako mi govori pacijentica koja dela mučno po cile dane. Jedan drugi pacijent mi pokaživa prst skvrčen i guori mi rezignirano – dohtore, glejte mi ti prst – ne moren niš z njin!

Tetiva dakle povezuje mišić s kosti. Kada se mišić kontrahira, tetiva povlači kost i pokreće dio tijela. Mišići koji pokreću prste, polaze u gornjem i srednjem dijelu podlaktice i ubrzo prelaze u tetive tako da u razini ručnog zgloba nemamo više mišićnih vlakana već same tetive. Tetive zatim prolaze kroz dlan i hvataju se na članke prstiju. Postavimo li dlan na suprotnu podlakticu i savinemo prst – osjetiti ćemo kontrakciju mišića u podlaktici. To je otprilike mjesto polazišta mišića pregibača prstiju. Ubrzo mišić prelazi u tetivu, a te dugačke tetive mišića pregibača prstiju na putu do svog hvatišta za članke prstiju prolaze i klize kroz vezivne tunele. Vezivni tuneli tetive drže priljubljenima uz kost, tako sve do zadnjeg članka prsta. Kod pojačanog rada, intenzivnog opterećenja, upornih repetitivnih aktivnost, tetive opetovano klize naprijed-nazad u svojim kliznim tunelima i dolazi do upale. Upaljena tetiva otiče i teško prolazi kroz klizni tunel. Postepeno se ona mijenja i degenerira, tj na mjestu jakog trenja ona zadebljava. U  tom trenutku ona postaje deblja od promjera tunela te je klizni put tetive zaustavljen, a prst blokiran najčešće u semifleksiji.

Jedan od manje poznatih, maksimalno nepoželjan, ali u datim okolnostima čest razlog za prekomjernu upotrebu tetiva pregibača prsta je vrijeme ratnih operacija i prekomjeran položaj prsta na obaraču. Jedna takva priča je iz iračko-iranskih ratova 1980 tih. Iran je tada na čelu s Homeinijem započeu jednu novu taktiku u ratovanju, a to je ratovanje „ljudskim valovima“. U toj su taktici desetine tisuća ljudi jurišali na iračke obrambene položaje. Tada su od držanja prsta na obaraču, irački vojnici učestalo razvijali simptomatologiju „škljocavog prsta“.

Munjen je ti naš svit, a naj munjeniji su judi u njen!

Liječenje škljocavog prsta započinje mirovanjem i hlađenjem prsta. Ukoliko samopomoć ne dovede do poboljšanja, započinjemo u ordinaciji ortopeda infiltracijama (injekcijama) protuupalnih lijekova u ovojnicu tetive. Fizikalna je terapija također jedna od opcija. Nije međutim rijetkost da je i operativno liječenje indicirano. U situaciji kada smetnje traju duže vrijeme i kada su nastupile promjene zadebljanja na samoj tetivi pregibača prsta, a ona postala već jasno šira od kanala kojim klizi, operativno je liječenje neizbježno. Operativni zahvat sastoji se u tome da se prereže, opusti zid vezivnog kliznog kanala na mjestu najjačeg suženja. Kratko nakon toga, prst je ponovo slobodan, kretnje bezbolne i punom opsegu. Do idućih vojnih operacija, prst bi svakako trebao biti u redu. Bogučuvaj!

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 13.04.2014