Sveci zaštitnici bolesti na istarskim freskama

Liječenju kroz molitvu crkva je gotovo oduvijek posvećivala veliku pažnju. Prve tragove o obraćanju svecima u bolesti nalazimo u 9-tom stoljeću te se takva praksa postepeno razvija i ustaljuje. U katolicizmu se svetim može smatrati onaj tko je tijekom života bio ispravan, krepostan, častan, koji je poštovao Boga i svojim primjerom pokazivao kako bi se religiozan čovjek trebao ponašati. U procjeni svetosti pojedine osobe važan je njen život u skladu s religioznim načelima, dobra djela koja je učinila, njena žrtva, opća i specifična dobra djela za života te osobe. Posebna se težina pridaje djelima ili događajima koji se zbivaju nakon njene smrti, čuda kojima je bila uzrokom. Osoba biva proglašena svetom nakon službenog postupka kanonizacije (provodi ju Sveta stolica). I tako u većini  religija, po cijeloj kugli Zemaljskoj nastaju sveci jednim stalnim unutarnjim ritmom svijeta, ljudi, crkve, života i smrti od kad je čovjeka pa vjerovatno dk ga i bude. Danas svetaca ima preko 10 000 – neki su globalno poznati i jasno definirani, dok su drugi lokalni, vezani uz pojedino područje, pojedinu crkvu. Zidovi su crkava ukrašeni likovima svetaca. Poput svake dobre arhitekture ni crkvena nije u službi estetike i ukrasa, već je praktična i upotrebljiva. Obratiti se pojedinom svecu lakše je ukoliko je njegov lik prikazan, ukoliko ga vidimo, gledamo u nj. Obraćamo se tada njemu samome, kroz molitvu, gledajući ga i tako se zbližujući s njime kako bi isti posredovao u ispunjenju nakana molitelja. Mnoge su crkve ukrašavane likovima svetaca zaštitnika od pojedinih bolesti. Baš kao mnogo kasnije u liječništvu, sveci su se vrlo rano specijalizirali za pojedina područja tj. postali su subspecijalisti za pojedine bolesti. Sv Rok (Montpellier, 1295. – 1327.) je zaštitnik od kuge i zaraznih bolesti. Sv. Rok je na neki način rani subspecijalist infektologije. Prisustvo crkve sv. Roka je indirektni znak da su prostori bili pod neposrednom opasnošću od kuge ili su bili okuženi. Crkva sv. Roka se nalazi se uvijek ispred grada i tako štiti grad od ulaska kuge. Vidljivo je to u Draguću gdje je ulaz bio sa suprotne strane od ovog danas. Na ulazu je crkvica Sv.Roka , a na izlazu je groblje. Sv. Rok je život posvetio pomaganju bolesnicima oboljelim od kuge. Na prikazima prstom pokazuje na fistulu bubonske kuge na vlastitom bedru. Kada je uvidio da je i sam obolio od kuge, udaljio se od ljudi i smjestio u pećinu. Jedan mu je pas svakodnevno donosio hranu ukradenu sa stola gospodara te se uz sv. Roka često prikazuje i pas. Osim crkvice u Draguću, sv. Rok je i zaštitnik Brtonigle. Raniji svetac koji govori o kužnim oboljenjima je sv. Sebastijan. Sveti Sebastijan (umro oko 288.), kršćanski svetac i mučenik, ubijen je tijekom Dioklecijanovog progona kršćana u 3. stoljeću. Prema legendi, smaknut je strijelama te se i prikazuje svezanim za stablo ili stup, tijela probodenog strijelama. Smatra se zaštitnikom zaraženih od kuge, ratnih invalida, kamenorezaca, strijelaca, lovaca, vatrogasaca, policajaca i vojnika. Zajednička slika Sv.Roka i sv. Sebastijana se nalazi u crkvici sv. Marije u Dvigradu. Između sv. Sebastijana i sv. Roka prošlo je 10 stoljeća da se način liječenja nije promijenio uopće. Danas su promjene dramatično brže.

Smatra se da ime Lucija potječe od latinske riječi lux, lucis-svjetlo. Sv.Lucija (284.-303.) je zaštitnica seljaka, kočijaša, staklara i nožara, sedlara, tapetara, tkalaca, krojača i šivača, vratara, pazikuća, sluškinja, torbara i pokajničkih bludnica, bilježnika i odvjetnika, pisara i pisaca, a ovdje važno bolesne djece i slijepih. Posebni su joj atributi na freskama upaljena svijeća (lojanica) i oči koje su uz uljanicu ili pak oči koje drži na pladnju. Štiti nas od svih bolesti očiju poput specijaliste oftalmologa, posebice od sljepoće. Najstariji zidni prikaz sv. Lucije u Istri nalazi se u crkvi sv. Agate kraj Kanfanara. Najzanimljivija je legenda o suzama sv. Lucije u Skitači. Hodajući svijetom, sv.Lucija je zastala na vrhu Brdo(475m), pogledala na Kvarner i od dragosti se rasplakala. Kako su suze klizile s njezinoga lica, tako je u zemlji nastao izvor koji od tada ne presušuje. Umiti oči u izvoru se smatra ljekovitim.

Sv. Sunčicu ili sv. Apoloniju su mučili čupanjem zubi kliještima te je postala prva stomatologica, zaštitnica od zubobolje – na prikazima nosi zub u kliještima. Bolesti zubi mogu stvarati nesnosne bolove. Ljudi su se bojali zubobolje, imali su kvarne zube te su molili sv. Apoloniju da ih zaštiti od patnje, trpnje. U Istri je zastupljena na freskama 16 crkava, a možda najpoznatija je u Bermu - sv Marija na Škrilinah.

Još je puno sveci specijalisti na našin zidi litratano pak nan zdravlja ne bude falilo. Osim se moliti, za zdravlje je važno i jisti, a kad se u Istri dobro jilo ko ne za Vazan. Pinca, jaja, fuži i kapuz, još šugo ud kokoše – pa da vidiš zdravlja.

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 04.04.2015