Fizikalna medicina i rehabilitacija

Fizikalna terapija igra ključnu ulogu u očuvanju i vraćanju funkcije lokomotornog sustava. Pravovremeno započinjanje terapije pomaže u smanjenju boli, prevenciji daljnjih oštećenja i bržem povratku svakodnevnim aktivnostima.

U nastavku donosimo najčešće situacije u kojima je preporučljivo započeti fizikalnu terapiju.

• Nakon ozljede mišića, zgloba ili kosti – kod uganuća, istegnuća, prijeloma ili oštećenja tetiva i ligamenata, fizikalna terapija pomaže smanjiti bol i otok te ubrzava povratak pune pokretljivosti. Rani početak rehabilitacije smanjuje rizik od dugotrajnih posljedica i kronične boli.
• Nakon operativnog zahvata – nakon operacije kuka, koljena, ramena, stopala ili kralježnice, fizikalna terapija ključna je za pravilan i siguran oporavak. Cilj je vratiti funkciju, stabilnost i snagu te omogućiti pacijentu što brži povratak svakodnevnim aktivnostima.
• Kod dugotrajne boli (kroničnih bolnih stanja) – bol u leđima, vratu, ramenima, kukovima, koljenima ili peti često upućuje na poremećaje koji zahtijevaju stručni terapijski pristup. Ako bol traje dulje od 2-3 tjedna, fizikalna terapija obično je opravdan i učinkovit izbor.
• Kod ponavljajućih tegoba – bol koja se javlja u ciklusima može biti znak mišićne slabosti, skraćenosti ili loše posture. Stručna terapija pomaže otkriti uzrok i riješiti problem dugoročno, umjesto da se samo privremeno ublažavaju simptomi.
• Kod ograničene pokretljivosti – teškoće pri saginjanju, okretanju vrata, podizanju ruke, dugom hodanju ili klečanju često su znakovi da je zglobu potrebna ciljano vođena rehabilitacija. Terapija vraća normalan opseg pokreta i poboljšava stabilnost.
• Kod neuroloških stanja – nakon moždanog udara, kod pareza, radikularne boli (ishijasa), periferne neuropatije ili kompresije živca, fizikalna terapija poboljšava koordinaciju, snagu i funkciju, te smanjuje bol.
• Kod sportskih opterećenja i ozljeda – sportaši i rekreativci često imaju preopterećenja mišića, tetiva ili zglobova. Terapija i kineziterapija pomažu u prevenciji ozljeda te omogućuju brži povratak treningu i sportskim aktivnostima.
• Kada terapiju preporuči ortoped ili fizijatar – stručna preporuka najpouzdaniji je pokazatelj da je terapija potrebna – osobito kod problema kralježnice, stopala, gležnja, koljena ili kukova. Individualni rehabilitacijski plan omogućuje brži, sigurniji i učinkovitiji oporavak.

Najbolji izbor terapije uvijek se temelji na procjeni stručnjaka – ortopeda ili fizioterapeuta – koji će prema kliničkom pregledu, nalazima i simptomima definirati plan rehabilitacije. Različite terapijske metode djeluju na različite vrste tegoba, pa se kombinacija postupaka najčešće pokazuje kao najefikasniji pristup.

Odabir terapije najčešće ovisi o:

• vrsti i trajanju tegoba
  Akutne ozljede (uganuća, istegnuća, rupture) zahtijevaju drugačiji pristup od kroničnih bolnih stanja poput artroze ili bolova u leđima.
• mjestu problema
  Terapije za kralježnicu, rame, koljeno, kuk ili stopalo razlikuju se prema ciljanom tkivu i funkciji koju treba obnoviti.
• stupnju boli i ograničenju pokreta
  Kod jake boli često se započinje s analgetskim i protuupalnim metodama, a zatim prelazi na aktivne vježbe i jačanje.
• fazi oporavka nakon operacije
  Rane faze zahtijevaju smanjenje otoka i kontrolu boli, dok kasnije faze uključuju vraćanje funkcije, snage i stabilnosti.

• Manualna terapija (Kaltenborn-Evjenth koncept, cyriax koncept, Bowen) – mobilizacija zglobova i mekih tkiva radi smanjenja boli i vraćanja pokretljivosti.
• Elektroterapija (TENS), elektrostimulacija standardne su i dobro poznate fizikalno terapijske metode sa brojnim pozitivnim učincima u postupcima fizikalne medicine i rehabilitacije.
• TECAR terapija, krioterapija i kompresijska terapija kojom se dubinski zagrijava ili hladi tkivo kako bi se ubrzalo cijljenje
• Terapija udarnim valom – impulsima dubine 4-7 cm ubrzava cijeljenje u tretiranoj tetivi, mišiću, koštanom tkivu ili potiče resorpcija kalcifikata unutar tetive, burze, mišića
• Udarni val – odabire se prema specifičnom problemu, npr. kod plantarnog fascitisa, kalcifikata ili sporog cijeljenja tkiva.
• Terapeutske vježbe nakon operacija – postupno vraćaju snagu, koordinaciju i puni opseg pokreta.
• Specijalizirana terapija za čeljusni zglob

Trajanje ovisi o dijagnozi i planu rehabilitacije. Većina terapijskih programa traje od 5 do 15 tretmana, a kod složenijih stanja ili operacija potrebna je dulja rehabilitacija.

Većina postupaka nije bolna. Kod nekih manualnih tehnika ili vježbi može se pojaviti lagana nelagoda, što je normalno i prolazno. Cilj fizikalne terapije je smanjenje boli, a ne njezino pojačavanje.

Kod akutnih tegoba poboljšanje se često osjeti već nakon nekoliko tretmana fizikalne terapije. Kod kroničnih stanja i postoperativne rehabilitacije napredak je malo sporiji, ali stabilan i dugoročan.

Povremeni izostanak nije problem, no redovitost je ključna za oporavak. Preskakanje više tretmana može usporiti napredak i produljiti rehabilitaciju.

Poliklinika Rakovac privatna je poliklinika u kojoj terapije možete obaviti bez čekanja i bez uputnice, uz prethodni pregled ortopeda ili fizioterapeuta.

Terapija u profesionalnom okruženju uključuje precizno vođenje, nadzor stručnjaka i dodatne metode (manualne tehnike, elektroterapiju) koje se ne mogu provoditi kod kuće. No bilo bi poželjno kada biste dio vježbi nastavili izvoditi i kod kuće nakon što završite s terapijom.

U većini slučajeva da, ali prilagođeno. Stručnjak će procijeniti koje aktivnosti su sigurne i korisne, a koje treba privremeno izbjegavati.

Najčešće unutar prvih nekoliko dana, prema preporuci kirurga ili ortopeda. Rano započeta terapija ubrzava povratak funkcije i smanjuje rizik od komplikacija.

Ako se provede kompletan program i nastave preporučene vježbe, šanse za povratak tegoba značajno su manje. Kod kroničnih stanja preporučuju se povremeni kontrolni tretmani.

Cjenik usluga dostupan je na web stranici Poliklinike Rakovac.