Gležanj i „tehnika violončelom“

 

Glježanj, članak, čičak, zaglavak, zglavak, košćica, kičica, knjuk, knjak, slanić, členić, člen, člinac, vratić, zglob ili pak jednostavno – gležanj. Sve su to imena koja san do sad naša za ti mali zglob. Bogat je vero ti naši Istrijanski jazik – imamo verovajmeni, već imeni za gležanj nego eskimi za snig!

Jučera san na poziv svojih kolega s Klinike za ortopediju Zagreb, drža nekoliko predavanja o gliježnju. Fala njin ča su me zvali, ukazali su mi veliku čast! Naziv skupa bio je „Njegovo veličanstvo gležanj“, nastao iz jedne prepiske s Doc.Bojanićem, najvećeg našeg autoriteta u području, gdje smo izmjenjivali sva imena koja smo do sada čuli o gležnju od stane kolega i pacijenata. Moguće nanke jedan zglob ni tako šaro nazivan. Gležanj je zanimljiv zglob. Sastoji se od dvije kosti, fibule i tibije, te gležanjske kosti. Površina gležnja je mala (4x3cm) no svejedno on podnosi cijelu težinu tijela poput mnogo većeg kuka ili koljena. Nadalje, hrskavica na gležnju je tanja no u ostalim zglobovima i njena debljina je prosječno 3mm. Dakle hrskavica tj.tkivo debljine 3mm, širine 3cm uspijeva izdržati opeterećenje čitavog tijela, često puta i multiplicirano prilikom odraza ili doskoka. Primjerice, gležanj muškarca teškog 80kg, izdržava opterećenja do 400kg i više! Na to se nadovezuju i velika opterećenja ligamenata koji su također kraći od ligamenata na kuku i koljenu. Gležanj je dakle mali, nestabilni i izuzetno opterećen zglob. Te tri osnovne osobine su ujedno i najveće mane zgloba koje su uzrokom učestalih ozljeđivanja.

Na skup u Zagreb zvali su me kako bi govorio o nekoliko uspjeha koje smo ostvarili posljednjih godina. Najprije je to svakako ugradnja umjetnog gležnja koja je u Klinici za ortopediju Lovran učinjena prvi put u Hrvatskoj unazad godinu dana, ali i radi objave jedne nove operativne tehnike. U Klinici za ortopediju Lovran smo unazad dvije godine osmislili i objavili, novu operativnu tehniku liječenja Haglundove pete tj. izbočene petne kosti (R.i sur. The "cello technique": a new technique for ultrasound-assisted calcaneoplasty). Riječ je o jednom relativno čestom stanju u ortopediji gdje postoje bolovi nešto iznad hvatišta Ahilove tetive, a sve radi vrlo izbočenog stražnjeg dijela petne kosti. Osmislili smo i prvi u svijetu izveli uklanjanje izbočenog dijela petne kosti uz pomoć posebnog instrumenta (koštanog abradera) promjera 4mm pod ultrazvučnom kontrolom. Tehniku smo kao pravi „hrvatski proizvod“ objavili u nekoliko važnih američkih i europskih ortopedskih časopisa. Tim je uvijek taj koji stvara rezultate, a u Lovanu je mjesto tima oduvijek naglašavano kao vrhovno vrijedno. „Glave skupa“, legendarna uzrečica prvog Lovranskog direktora prof.Mihelića i danas se njeguje jednakom pažnjom. Kolega Mađarević vrijedno prikuplja i obrađuje materijale, kolega Jurković je naslikao tehniku i pridonio atraktivnosti iste. Tehnika izgleda tako da se na koži napravi rez od 4mm te se kroza nj učini cijeli operativni zahvat na kosti i mekim čestima. Kako se izvana ništa ne vidi, potreban je nekakav oblik vizualizacije da ne ispadne da operiramo napamet. Uveli smo i to je najveća novina tenike, kontrolu koštane resekcije pomoću ultrazvuka. Dakle ultrazvučnom sondom „gledamo“, dok instrumentom kroz kožnu rupicu od 4mm operiramo. Tehniku smo nazvali „violončelo tehnika“ radi vizualne asocijacije svirača violončela i kretnji operatera, ali i kako bi sve skupa ispalo atraktivnije i pamptljivije kolegama iz svijeta. Slične ultrazvučno vođene postupke, kolege drugih specijalnosti godinama koriste u svom radu, ali ovo je prvi prikaz takve tehnike rada na kostima. Iskreno nije tehnika toliko revolucionarna, možda niti važna – ono što je svakako važno je da smo radom i znanjem pridonijeli sveukupnom znanju makar i mrvicom. Da smo naoružani tehnikom znanstvenog istraživanja na adekvatan način prikazali tehniku svjetskoj ortopedskoj zajednici. To je ujedno uloga znanosti – težnja novome, boljemu, težnja većem razumijevanju. Znanost je velika, uzbudljiva, liberalna, dozvoljava svakome da radi, ostvaruje rezultate. Dopušta i nudi da se svatko nadovezuje na već stečena znanja. Riječima profesora Matka Marušića: „Znanost je baština čitavog čovječanstva“.

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 09.02.2014