Problem školskih torbi i leđobolja djece u Ugandi

Počelo je novo školsko lito, stresno verujen za sve uključene; dicu, roditelje, maještrovicu, ali kako je stres ustvari izmišljen i ne postoji, ne rabi se pojidati. Oprema je već pronta: borša, pisanke, libri, tuta, panki, pernica, lapiž. Naprtiti boršu na život, panin i sok u žep, pak svi u škuolu! Na noge, na kurijeru, na bičikletu, saki na svoj mod. Škola je važna i nema isprike. U pojedinim se istraživanjima navodi da je prosječno vrijeme nošenja školske torbe oko 84 minute (gotovo sat i pola dnevno) te da preko 70% djece navodi neke od simptoma koji se mogu povezati s nošenjem školske torbe. Preporučena težina torbe, prema neslužbenim stavovima struke, ne bi trebala prelaziti 10% težine tijela djeteta, iako najčešće to nije tako. Prema literaturi, prosječna težina školske torbe djece kreće se od 11-22% težine djeteta i premašuje predložene vrijednosti. Prema tome, odabir odgovarajuće školske torbe je važan, ali ne suviše težak zadatak.
Po mogućnosti je važno da ergonomija torbe odgovara anatomiji i funkciji kralješnice. Razni su tipovi torba na tržištu i različite su mogućnosti nošenja - na oba ramena, na jednom ramenu, dijagonalno preko ramena ili u ruci. Itekako se preporuča da se torba nosi na oba ramena kako bi se opterećenje pravilno raspoređivalo u središnjoj osovini tijela. Naramenice pritom moraju biti mekane i široke kako bi se sila opterećenja rasporedila na što veću površinu. Poleđina torbe mora također biti mekana ali i dovoljno čvrsta da tvrdi omoti knjiga ne pritišću i ne žuljaju leđa. 
Važno je djecu naučiti da teške predmete stavljaju na dno torbe i dio torbe bliže leđima kako bi poluga opterećenja kralješnice bila što manja. Dakle velike knjige i bilježnice idu prve. Ovo će pak biti teško objasniti klincima: u torbu bi stvari trebalo slagati, a ne samo pobacati. Kada smo stvari u torbu složili i torbu položili na oba ramena, možemo iskoristiti trik kojeg koriste penjači planinari. Tijekom dugotrajnih pješačenja, uspona i silazaka, važno je rasporediti teret i rasteretiti ramena. Ukoliko torba posjeduje pojas koji se steže oko struka, zatezanjem istog, težina se torbe prenosi s ramena direktnije na zdjelični obruč te se na taj način, ramena i vrat, kao nejčešći uzrok boli, rasterećuju. Pri kupnji torbe obračamo pažnju na barem nekoliko stvari  - širinu i debljinu naramenica: što šire i što deblje kako bi se opterećenje rasporedilo na veću površinu ramena. Stabilan stražnji dio torbe koji prijanja uz leđa, kako bi teret u torbi bio što stabilniji i kako ne bi pritiskao leđa. Pojasevi za rasterećenje - najčešće su dva, jedan u razini prsa i jedan u razini kukova. Gornji pojas služi stabilizaciji torbe na leđima, dok donji, važniji pojas služi rastrećenju ramena tj.prijenosu težine torbe na zdjelični obuč i kukove. Veličina torbe slijedi iz navedenoga, idealno je da torba seže od iznad zdjeličnog obuča do ramena. Ponekad smo skloni pomisliti da su neki problemi rezervirani isključivo za Hrvatsku i da je drugdje bolje, međutim evo i jednog zanimljivog znanstvenog rada o problemima s bolovima u leđima radi suviše teških torbi kod djece u Ugandi! (Mwaka ES i at all. Musculoskeletal pain and school bag use: a cross-sectional study among Ugandan pupils. BMC Res Notes. 2014 Apr 9;7:222.). U radu se navodi da djeca u ruralnim krajevima manje pate od bolova u leđima u odnosu na djecu iz gradova. Zaključaka može biti više: ili su djeca sa sela u boljoj mišićnoj kondiciji ili im je veći prag boli ili oboje. Forši bi mogli anka popensati, na momenat, da ne grišin dušu, da su dica iz grada jeno malo vicijana? U Ugandi naravno – vraga poli nas! Zanimljiv je rad iz Ugande, ali problem je to cijelog svijeta.
Škuola je važna. Dok nan dica griedu u školi, mic po mic se kako planinari penju sve višlje i višlje. Ni to lako. Niš ni lako, ma ni nanka teško. Ste se popeli kad na Učku goru. S gore je pogled širi i dalje se vidi: Rika i Gorski Kotar, otoci, cila Istra pod nogmi. Pak muore kadi god se ubrnete. San bija dežuran i mi je doletija mladić svi šporak i znojan – je reka da se pošinuja z Učke zdolon u downhill biciklizmu i da je u 15 minuti bija od vrha Učke do sprid bolnice. Stombolati se zdolon dok nas more ne ferma! Ko nikad niste bili na Učkoj nan gori ča ne verujen, pojdite. Još je lipega vrmena. Po ipsilonu ili kojin drugin puten dojdite do tunela, pak gori po staroj česti za priko Učke. Čete doj na Poklon. Poklon ima ime ud zdavna. Ud vajka su bogomoljni naši judi pohodili na Trsat u svetište Divice Marije. Cile vike nazad, ud prvanjeg vrimena, bi na noge pomalo dohažali na Poklon ud kuda se vidi lipo cili Kvarner z Rikon i otocima i jušto tuote bi se poklonili Bogu i Sinu i Majki Božjoj. Ma da se ne bi rabilo pre već moliti, da ne bi bacilali na tuđe kapricije, valja puoj u školu. Neka nan dica budu pronta, neka znaju!

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 21.09.2014