Prva pomoć na terenu

 

Pita me Martin da mu pomoren oko nekih edukacija vodiča, peljara, gvida za bičiklište. Libar da ćemo njin napisati! Čemu ču ja vraga sirota medig educirati te vrle sportaše ko ne medicini u svakodnevnici. Prva pomoć na terenu na primer. Važno područje i važno štivo. Ko vas kadi vani, u kakovoj fraški, na kakoven strništu, daleko ud judi tuka nesrića, pegula - ćete si moći pomoći. Nikadi sami kako krezub zub, u dižgraciji priko guta, zvaditi ćete ti lipi novi libar kuji je još u tisku i onako teplega kako spod čripnje ćete dopriti. Ekola! To pametno i pregledno napisano štivo prve pomoći je sprid vas. Nu da vidin ča mi je, ćete popensati. Popipajte se najprije z prston. Kadi god se taknete z prston boli: taknete li kolino – boli, taknete li čielo – boli. Nima druge, lipo piše. Će biti da van je prst slomljen! Vero van ne rabi miedig – pomorite si sam pak će van i drugi pomoći! Bicikla ili bičikleta dolazi iz francuskog jezika (fr. bicycle, bicyclette). Jedan put je teta Nada rekla da se u Žbandaju za bičikletu govorilo „čipido“ - vjerujem da je korijen pak te beside u velocipedu ili ponovo sinonimu za bicikl. Razvija se biciklizam u Istri značajno posljednjih godina. Postoje ljudi koji se time bave, oni to vode, rivaju, oni su zaslužni - samo bome neće, a Martin njin je capo. Capo di tutti capi bičikližma u Hrvata bi mogli reći. Biciklizam je sve rašireniji sport ili oblik rekreacije. Riječ je o zdravom obliku sportske aktivnosti primjerenom svim dobnim skupinama, od najmlađih do onih najstarijih. Nekada je bicikl služio kao vrijedno, ponekad nužno ili jedino prijevozno sredstvo, međutim danas je on uglavnom povezan sa željom za zdravim i ekološki čistim oblikom kretanja. U osnovi je današnjeg rekreativnog biciklizma želja za zdravljem, a sve što nam je za to potrebno je malo volje i bicikl. Vožnja bicikla je ugodna i relativno jednostavna aktivnost, najčešće vani, na otvorenom, u prirodi, pokrenuta snagom mišića i željom za očuvanjem, unaprijeđenjem vlastitog zdravlja te zdravlja okoline. Ekološki poželjna aktivnost, time je i moderna i tražena. Vožnja bicikle ne mora biti samo ugodna. Neizbježan dio svakog sporta, pa tako i biciklizma su nezgode i ozljede, a one dolaze naglo i neočekivano. Kako bismo se s ozljedama nosili čim bezbolnije i po mogućnosti bez kasnijih, trajnih posljedica, potrebno je što bolje poznavati osnove prve pomoći na terenu. Ciljevi pružanja prve pomoći su redom (tri stvari): spasiti život, spriječiti nastanak trajnih posljedica, skratiti trajanje liječenja i rehabilitacije unesrećenog. Zvuči vrlo općenito, međutim poznavanje osnova prve pomoći može itekako nekome spasiti život. Najkraće i najvažnije moguće: ukoliko naiđete na mjesto nesreće i priđete unesrećenome zovite glasno „u pomoć!“. Više osoba će lakše pružiti pomoć no Vi sami. Drugi korak je pozvati broj 112. Kada se javi službujući djelatnik predstavite se i napomenite da ste pružatelj prve pomoći na mjestu nesreće. Recite broj telefona s kojeg zovete. Potrebno je dati podatke o tome:

-      gdje se nesreća dogodila (točna adresa ili opisati mjesto nesreće),

-      što se dogodilo (opisati vrstu i težinu nesreće, moguću opasnost od vatre, vode, posebnih vremenski uvijeta),

-      broj ozljeđenih, spol, približna starost,

-      o kakvim se ozljedama radi (Vaša procjena vrste ozljede),

-      čekati daljnja pitanja ili upute, razgovor završava osoba u hitnoj medicinskoj službi.

Osnovna načela kojih bismo se trebali pridržavati pri pružanju prve pomoći su: ne stvarati paniku, postupiti brzo i svrsishodno, pokušajte ne pogoršati situaciju prema načelu “prije svega ne štetiti” te vodite brigu o sigurnosti unesrećenog, svojoj sigurnosti i sigurnosti spasioca.

Peljati se na bičikleti je lipo i ne rabi imati strah - jeno malo rigvarda ipak da!

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 15.03.2015