Znanost o tribologiji – koeficijent trenja ispod bananine kore

 

Netko je rekao da je sol štetna, pa je zrmana bila na večeri kod frenda koji nije koristio sol u kužini – ispalo je da je večera bljutava. Piti puno vode da ni dobro, pak pole da je piti puno vode dobro. Kada treba i treba li mijenjati zimske gume? Koliko možemo pretrčati s istim tenisicama? O mnogim stvarima ne razmišljamo, već ih prihvaćamo kako su nam servirane dok se netko ne dosjeti da ustvari nema nikakvih dokaza o točnosti teze. Ne sjetimo se mi, nitko iz naše obitelji, nitko iz društva ne propituje je li točno ili krivo i prihvati se kao činjenica. Nije da je uvijek riječ o nečemu važnom, češće je riječ o usputnim temama. Koga slušati. Ono što je u Hrvatskoj konstanta, to je da autoriteta uglavnom nema. Sluša se glasnijega. Često kao primjer navodim Pravilnik o zaštiti gljiva (Fungi), NN 34/02, koji je donešen bez suradnje s najvećim našim stručnjakom za gljive Romanom Božcem. Mala smo zemlja i teško je imati autoritete svjetskih razmjera u svim područjima; mi stručnjake ne stvaramo sustavno, uglavnom je riječ o političkim imenovanjima, ali kad se i dogodi da slučajem, osobnim zalaganjem, vlastitom unutarnjom motivacijom i dobijemo stručnjaka u nekom području, čak svjetskog glasa, tada ga najčešće ne slušamo. Znamo tko su najbolji nogometaši, atletičari, tenisači, ali tko su naši najbolji stručnjaci u pojedinim područjima često ostaje nejasno, a oni su naša elita koju bi trebali slušati. Raspravlja li se o energetici, ekonomiji ili čemu drugome, mišljenja stručnjaka su često oprečna. Takav Rašomon u znanosti i struci ipak nije moguć. Ako povučem paralelu s medicinom, u liječenju pacijenata postoji često više usporedivo dobrih rješenja, ali ne postoje oprečna rješenja jer je struka uznapredovala do mjere kada znamo trenutno važeće stavove i „zlatne standarde“ (standardne postupke) u liječenju. Na pitanje kako dijagnosticiramo i liječimo pojedina stanja, struka oduvijek ima odgovor. Ti se odgovori doduše razvojem znanja stalno mijenjaju, svakoga dana, svakoga mjeseca, svake godine i ne dozvoljavaju, kao u pričama, buđenja nakon 20 godina. Naša pitanja imaju sve bolje i sve točnije odgovore. Znanost i potraga za odgovorima je proces koji nikada ne prestaje, a trenutak otkrića, najuzbudljiviji i najzabavniji trenutak u znanosti, nije toliko povezan uz povik „Eureka!“, kolko uz „koja fora!“ -  pisao je Isaac Asimov rusko-američki pisac znanstvene fantastike i veliki popularizator znanosti.

Brojne se stvari međutim ne sjetimo propitati i uzimamo ih zdravo za gotovo. Je i itko od nas ikada stao na koru od banane, a svima nam je jasno da je kora od banane skliska – vidjeli smo to stotine puta u crtićima. Skupina autora iz japana dosjetila provesti istraživanje kojim će dokazati stupanj skliskosti ili trenja ispod bananine kore te za to istraživanje ove godine dobila nagradu Ig Nobel za najnevjerojatnija istraživanja (Kiyoshi Mabuchi et al. Frictional Coefficient under Banana Skin, Tribology Online, 2012;Special issue:147-151.). Mjerili su koeficijent trenja između bananine kore i podloge te analizirali površinu bananine kore mikroskopom. Utvrdili su da postoji manje trenje između bananine kore i podloge u odnosu na trenje između podloge i nekih drugih materijala. Trenje ispod bananine kore je usporedivo s lubrificiranim, podmazanim površinama. Mikroskopskim pregledom površine bananine kore, utvrdili su da je površina banane prekrivena polisaharidnim folikularnim gelom koji djeluje na način da podmazuje površinu banane. Članak je toliko zanimljiv da je 2014-te bio dobitnik nagrade za „najnevjerojatnije istraživanje“ i nagrađen nagradom Ig Nobel - nagrada se uručuje na ceremoniji koja se krajem svake godine održava na Harvardu, a pobjednici javno izlažu rad predavanjem na MIT-u (Massachusetts Institute of Technology). Članak je objavljen u časopisu o tribologiji što je nama ortopedima zanimljivo. Tribologija je nauka o trenju ili o međudjelovanju površina u međusobnom kontaktu. Kako se ortopedija u velikoj mjeri bavi umjetnim zglobovima, znanja o ponašanjima pojedinih materijala koja se gibaju ima za našu struku veliki značaj. Zahvaljujući tribologiji, danas se površine umjetnih zglobova proizvode od tri standardna materijala: plastika, metal i keramika. Ono što umjetni zglob mora ponuditi (uz ostale osobine) je i puni pokret u zglobu uz minimum trenja. Znaju se kombinacije materijala koje pružaju najbolje i najdugovječnije zglobove. Posljednjih godina se digla velika buka oko proteza kojima su površine prekrivene metalom tzv.metal-metal proteze te se one više radi štetnosti ne koriste. Plastika-metal, plastika-keramika, keramika-keramika su površine koje se danas preferiraju ovisno o dobi i zahtjevima pacijenta. Smanjenjem trenja između površina koje se gibaju, postiže se trajnost umjetnog zgloba.

Smanjenjem trenja između cipele i podloge moguće je korom od banane. Kora od banane je sigurno skliska - to je znanost dokazala!

 

Doc.dr.sc. IVAN RAKOVAC, dr.med.spec.ortoped

Glas Istre, 04.01.2015